Evo jedne jezive priče o nemrtvima koja je osmišljena za tebe:
---
### **Noć mrtvih očiju**
U zabačenom selu, skrivenom među maglovitim brdima, kružila je priča o mrtvima koji ne znaju za počinak. Stari ljudi šaputali su da se, svake godine u isto vrijeme, sjenke vraćaju iz zemlje da završe ono što su ostavile nedovršeno.
Marko, tvrdoglavi mladić iz sela, nije vjerovao u te priče. Kada su mu prijatelji rekli da nitko ne smije prići starom groblju na noć mrtvih, samo se nasmijao. Htio je da dokaže da su to samo bapske bajke.
Sa fenjerom u ruci, ušao je kroz zarđalu kapiju groblja. Zrak je bio težak, pun memle i nečeg gnjilog, kao da zemlja sama diše. Kameni nadgrobni spomenici bili su nagriženi vremenom, a iz zemlje su izvirivali korjeni poput prstiju koji žele da uhvate nesretnika.
Dok je koračao među grobovima, vjetar je odjednom zamro. Sve je utihnulo. Ništa se nije čulo osim njegovog ubrzanog disanja. Tada su se pojavile oči.
Iz tame, jedna po jedna, svijetlile su prazne, ali pune gladi. Lica su bila raspadnuta, meso viseće u pramenovima, a vilice su se kretale kao da mrmljaju nešto nerazumljivo. Nemrtvi su izlazili iz zemlje, puzeći, škrgućući, posežući za njim.
Marko je vrisnuo i potrčao ka izlazu, ali su ruke uhvatile njegovu nogu. Pao je. Osjećao je ledeni dodir na koži dok su mu se prsti stezali oko ruku i vrata. Glasovi su konačno postali razumljivi.
„Vrijeme je da nam se pridružiš…“
Sljedećeg jutra, njegovi prijatelji pronašli su samo njegov fenjer, razbijen na zemlji. Tragova borbe nije bilo – kao da nikada nije ni postojao. Ali sljedeće godine, kada je pala noć mrtvih, među sjenkama je svijetlilo još jedno novo, mrtvo oko.
Primjedbe
Objavi komentar