### Morbidna priča o demoniziranom superheroju
U jednom zabačenom kutku svijeta, gdje su noći bile duže i teže nego drugdje, živio je čovjek koji je nekad bio simbol nade. Zvao se Ardan, a nosio je ime *Izgubljeni Pobjednik* među onima koji su ga poznavali. Njegova snaga bila je neizmjerna, a njegovo srce bilo je kucajuće svjetlo u tami. Nije bilo zla koje nije mogao pobijediti, niti tiranina koji mu se mogao oduprijeti. Ali to je bilo prije nego su ga izdale vlastite ruke.
Dugo prije nego je postao demonizirani lik, Ardan je bio voljen. Borio se protiv zločina, pomogao nemoćnima, spasio cijele gradove od propasti. No, najgori zločin koji je počinio nije bio neki vanjski neprijatelj, već ono što se skrivilo unutar njega, iznad i ispod površine.
Bilo je to na jednoj od svojih misija, u danima kada su nečista bića iz podzemlja izašla na površinu. Ardan je bio suočen s nečim strašnim – demonima koji su dolazili iz samih dubina svijesti. Bilo je to noći kada mu je moć, koja je do tada bila božanska, izmakla kontroli. Pobjedivši jednog demona, Ardan je prešao prag, a nešto mračno prodrlo je u njegovu dušu. Na neki način, dio tog demona zauvijek je ostao unutar njega.
Za grad u kojem je bio voljen, to je bio početak kraja. Jednog dana, Ardan je stajao nad smrskanim tijelima onih koje je nekoć spašavao. Njegov pogled bio je hladan, oči crvene poput krvi, a u njegovim rukama ležala je snaga koja nije pripadala ovom svijetu. “Za dobrobit svijeta”, govorio je, ali rijetko je bilo tko mogao prepoznati tragove onog starog Ardana. Demoni su se vratili, ne samo kao krvavi blato na ulicama, nego kao sjemenke sumnje koje su počele rasti među ljudima.
Dok je ratovao protiv nečistih bića, Ardan je počeo shvaćati da se njegove akcije sve više udaljavaju od onog plemenitog cilja. Počeo je koristiti iste metode koje je mrzio, potiskujući one koji su mu stajali na putu, ne pitajući se više za razloge. Brutalnost je postala norma, a svaki njegov udarac bio je pun nezasitne potrebe za moći. Grad koji je bio njegov dom više nije mogao podnijeti njegovo postojanje. Zašto bi netko volio heroja koji je postao nemilosrdni tiranin?
Njegova je prošlost bila zaboravljena, njegovi herojski postupci izbrisani. Postao je monolit straha. Ljudska bića, koja su ga nekada obožavala, sada su bježala u noć pred njegovim dolaskom. Iako je mislio da je njegova borba još uvijek za dobrobit svijeta, ubrzo je shvatio da su njegove ruke već prekrivene krvlju koju nije mogao oprati.
Jednog dana, tijekom krvavog okvira rata protiv demona, Ardan je došao do ruba. Stajao je u ruševinama nekadašnjeg grada, gledajući što je od njega ostalo. Pod nogama su mu ležali oni koje je volio, koje je zakleo da će zaštititi. Na licima njegovih prijatelja nije bilo više divljenja, nego strah. "Spasi nas od tebe", govorio je šapat starca, a u njegovim očima bila je samo molba za kraj.
Nekadašnji junak, sada demon, nije mogao podnijeti taj pogled. Svi oni ljudi koje je volio, svi oni kojima je obećao da će ih zaštititi, nestali su pod njegovim rukama. U trenutku potpunog gubitka svijesti o sebi, Ardan je pao na koljena.
Ono što je ostalo od njega, bila je samo sjena – strašan odraz čovjeka koji je pokušao spasiti svijet, ali je umjesto toga postao njegov najgori neprijatelj. Gradske ruševine i mrtva tijela bila su dokaz da je u tom nesretnom trenutku, Ardan konačno postao ono protiv čega se borio.
Kao demon, bio je prisutan u svim pričama koje su ljudi šaptali. Bio je maska, bio je noćna mora. Iako su i dalje vjerovali u heroje, nisu više željeli da takav čovjek hodajući među njima bude "onaj" koji je spašavao. Sada su ga svi demonizirali, nazivajući ga "Izgubljeni Pobjednik" – heroja kojeg je uništio vlastiti ponos i nesvjesna borba za kontrolom.
A on, kao i svaki demon, nastavio je hodati svijetom, ne tražeći ni oprost, ni iskupljenje. Samo vječnu potragu za nečim što je zauvijek izgubio – svoju dušu.
Primjedbe
Objavi komentar