**Strašna priča o demonskom mađioničaru**
U jednom zabačenom selu, okruženom gustim šumama i tajanstvenim planinama, živio je čudan i neobičan čovjek. Njegovo ime bilo je Alistair, a nosio je tamnu, izlizanu kabanicu i ožiljak preko lica, što je često izazivalo strah u očima onih koji su ga sreli. Većinu vremena bio je povučen, rijetko izlazio iz svoje kuće, a kad je razgovarao s nekim, njegov glas bio je hladan i dubok, poput šapata sa samih rubova pakla.
Alistair je bio poznat kao mađioničar, ali ne običan mađioničar. Govorilo se da je naučio svoje zanate od zlih duhova, da je sklopio pakt s demonima i da su njegove moći daleko nadmašivale sve što su obični ljudi mogli razumjeti. Za one koji su ga poznavali izdaleka, bio je samo neobičan čovjek, ali za onih nekoliko nesretnika koji su mu se približili, znao je donijeti samo zlo.
Jednog dana, mladi je trgovac iz obližnjeg grada, po imenu Marko, naišao na Alistaira. Bio je očajan jer je njegova obitelj bila na rubu siromaštva, a trgovina mu je propadala. Došavši do Alistaira, nadao se da bi mogao pronaći pomoć. "Čuo sam da imate moći koje mogu riješiti moje probleme", rekao je Marko.
Alistair ga je pozvao u svoju kuću, koja je bila prepunjena starim knjigama, neobičnim predmetima i nepoznatim simbolima. Na stolu je ležala knjiga sa crnim kožnim uvezom, okružena svijećama i neobičnim mirisima. Mađioničar mu je objasnio: "Mogu ti pomoći, ali za tu pomoć moraš platiti cijenu. Pomoći ću ti da tvoja trgovina postane uspješna, ali uz uvjet. Tvoja duša pripada meni." Marko, nesvjestan opasnosti, pristao je, vjerujući da nije imao drugog izbora.
Tijekom sljedećih nekoliko tjedana, trgovina Marka postala je izuzetno uspješna. Klijenti su dolazili iz svih krajeva zemlje, a zarada je bila nevjerojatna. Ali Marko je počeo primjećivati čudne stvari. Povremeno bi vidio Alistaira u svom ogledalu, kako mu se smiješi iz dubine noći, a glasovi iz kutova sobe šaptali su nepoznate riječi.
Jedne noći, kada je osjećao kako mu srce brže kuca, Marko je odlučio posjetiti Alistaira i saznati više o tome što se zapravo događa. Ušao je u mađioničarevu kuću, gdje je zatekao jezivi prizor. Alistair je stajao pred ognjenim krugom na podu, iz kojeg su izlazili dimovi i svjetlost koja nije bila od ovog svijeta. Ispod njegovih stopala, tlo se pomicalo, kao da je živo. U središtu kruga, u tamnom prostoru, stajao je demon s vatrenim očima, a Alistair je šaptao molitve na jeziku koji Marko nije razumio.
"Što to radiš?" zapitao je Marko, osjećajući kako mu srce brže kuca.
Alistair se okrenuo, i njegova lica više nije bilo. Umjesto toga, bio je samo oblak tame, oči koje su svijetlile poput crvenih zvijezda. "Ovo nije samo trgovina", rekao je Alistair, čiji glas sada nije bio samo ljudski, nego dubok i razarajući, "Ovo je pakao. Tvoja duša mi pripada, Marko. Nikada se nisi trebao miješati u stvari koje su izvan tvoje kontrole."
U tom trenutku, Marko je shvatio da je prešao granicu koju nije smio prijeći. Pokušao je pobjeći, ali vrata su se zatvorila i tlo je počelo zadrhtati. Demon je podigao ruke prema njemu, a iz Alistairovih usana su izlazili škripići koji su zvučali poput vjetra kroz grobove. Marko je znao da je donio kobnu odluku.
Sljedećeg jutra, u selu je pronađeno Markovo tijelo, ali nije bilo niti tragova borbe, niti rana. Samo smrznuti izraz užasa na licu. Nitko nije znao što se dogodilo s njim, no priča o demonskom mađioničaru, koja je preživjela kroz generacije, postala je još jedna upozorenja za onoga tko bi pomislio da je sklopio pakt s onima iz drugih svjetova.
Iako je Alistair nestao iz sela, mnogi su tvrdili da su ga viđali kako se šeće u noći, pod plaštem tame, s demonima koji su ga pratili, vukući duše onih koji su pokušavali napraviti istu pogrešku kao Marko.
Legenda o Alistairu i njegovim paklenim moćima nije umirala, jer u zabačenim predjelima šuma, još uvijek su šaptali ljudi koji su čuli zvuke čudnih učenja i šapata koji su dolazili iz zaboravljenih kutova svijeta...
Primjedbe
Objavi komentar