Prije mnogo stoljeća, u zabačenoj dolini, postojalo je pleme koje je vjerovalo u tamnu magiju. Njihov vođa, starac po imenu Khorak, bio je poznat po svojim moćima, a navodno je znao kako da komunicira sa svijetom mrtvih. Khorak je tvrdio da je u stanju da prizove duše preminulih ratnika, vraćajući ih iz groba kako bi im dao novu svrhu. To su bila bića bez volje, besmislena, ali snažna – takozvani zombiji.
Jednog dana, pleme je bilo napadnuto od strane druge grupacije koja je želela preuzeti njihove resurse. Khorak je odlučio da upotrijebi svoju moć da zaštiti svoje ljude, pozivajući drevnog ratnika zvanog N'rakh, čiji su kosti bile zakopane u najdubljoj pećini doline. Khorak je izvodio ritual, pozivajući mrtvog ratnika, ali nešto je pošlo po zlu.
N'rakh nije bio običan mrtvi ratnik – on je bio stvorenje koje je davno prešlo granicu između života i smrti. On je bio zombi sa sjećanjem, sa sposobnošću da razmišlja, da osjeća i da prepoznaje osobnu sudbinu. Khorak je pokušao da ga vrati u ropstvo, da ga kontrolira, ali N'rakh nije želio da bude ponovo sluga.
N'rakh je oslobodio svoju savjest i, umjesto da posluša vođu, krenuo je da uništi cijeli svijet oko sebe. U svojoj nesvjesnoj potrazi za smirajem, N'rakh je hodao kroz pećine, šume, i sela, šireći jezivu bolest. Ljudi su padali pod njegovim dodirom, pretvarajući se u besmislene lešine, koje su hodale kao zombiji, baš poput njega. Ali za razliku od drugih, N'rakh nije bio samo stvorenje koje je jelo meso – on je bio svjestan svoje kletve, i svaka žrtva koju je ubio davala mu još dublju patnju.
Priča o N'rakhu brzo se proširila, ali nitko nije znao kako ga zaustaviti. Vjerovalo se da je on sam bio stvorenje koje nije moglo da umre, jer je smrt, u njegovom slučaju, bila samo prijelaz u još dublju patnju.
I tako je nastala bizarna legenda: zombie koji je bio svjestan svog postojanja, prepoznajući svoju vlastitu sudbinu, hodajući kroz stoljeća i ostavljajući za sobom legende o prokletstvu, patnji i postojanju između života i smrti.
Primjedbe
Objavi komentar