Napušteni Svemirski Brod "Erebus"
U prostranstvima dubokog svemira, među hladnim zvijezdama i crnim pukotinama beskraja, ležao je napušten svemirski brod poznat kao Erebus. Nekada ponos tehnološkog dostignuća čovječanstva, sada je bio samo sjenka svoje veličine – tiha, mračna olupina koja je kružila oko mrtve planete bez atmosfere.
Prvi kontakt
Posada broda Odyssey, istraživačke misije poslane da prouči nepoznate anomalije u sektoru Theta-7, prvi put je naišla na signal iz Erebusa dok su prolazili kroz gusti asteroidni pojas. Signal je bio slab, gotovo neprepoznatljiv, ali nosio je trag starog SOS poziva. Šifra signala odgovarala je brodu koji je nestao prije više od 70 godina.
Radoznalost je prevagnula. Nakon usporavanja i pažljive navigacije, uspjeli su da pristanu na brod. Kad su kročili na brod, zatekli su tišinu – zvukove su ispunjavali samo njihovi disajni aparati i udaljeno pucketanje metala pod stresom. Sve je izgledalo netaknuto, ali nije bilo ni traga posadi.
Mračne naznake
Dok su istraživali unutrašnjost, posada je naišla na dnevnik kapetana. U zapisima je bilo govora o "nečemu" što su pokupili tijekom misije na udaljenom mjesecu u sektoru Theta-4. Na početku, to je bio samo predmet – kristalna struktura nepoznate kompozicije. Ali ubrzo nakon što su ga unijeli na brod, stvari su krenule naopako. Posada je počela da se ponaša čudno, neki su tvrdili da čuju šapat iz zidova, dok su drugi patili od živopisnih halucinacija.
Jedan zapis je posebno privukao pažnju:
"Kristal je živ. Osjećam kako me promatra. Svi se povlače u svoje kabine, kao da nas ono što dolazi može poštedjeti. Ali nema bijega. Ne za nas."
Jeziva otkrića
Posada Odysseyja je nastavila istraživanje i otkrila neobične tragove na zidovima – ogrebotine, kao da su ljudi noktima pokušavali da izađu iz zatvorenih prostora. U laboratoriji su našli kristal iz kapetanovih zapisa. Izgledao je mirno, hladno, ali prostorija je bila ispunjena neprijatnim osjećajem, kao da su ulazili u tuđi dom bez dozvole.
Jedan od istraživača, doktor Vega, odlučio je da pogleda kristal izbliza. Kada ga je dodirnula, njeno tijelo se zaledilo. Počela je da šapće, ne svojim glasom: "Vi ste sljedeći."
Svjetla na brodu su počela da trepere. Zvuci poput udaljenih koraka odjekivali su hodnicima, iako na brodu nije bilo nikog osim njih.
Bijeg
Posada je pokušala da se evakuira, ali ulazna vrata su se zatvorila, zaključana iz nepoznatog razloga. Kristal se sada nalazio u središtu mosta, emitirao je jezivu svjetlost i stvarao sjenke koje su se kretale same od sebe. Glasovi su postajali sve glasniji, i činilo se kao da dolaze iz njihovih vlastitih umova.
Jedan po jedan, članovi posade su padali pod utjecaj kristala. Neki su se okrenuli jedni protiv drugih, dok su drugi nestajali u mraku, njihov vrisak brzo prigušivan.
Kapetan Odysseyja, preostao sam, uspio je da pošalje poruku upozorenja prije nego što je brod potpuno utihnuo. Poruka je bila jednostavna:
"Ne prilazite Erebusu. On nije napušten. On vas čeka."
I tako je Erebus nastavio da kruži oko mrtve planete, privlačeći sljedeće nesretne istraživače svojom jezivom sirenskom pjesmom. Svaka ekspedicija završavala je isto – brodovi bi utihnuli, a Erebus bi ostao, spreman za nove žrtve.
Završna misao
Možda nije brod napušten, već jednostavno – posjednut.
Primjedbe
Objavi komentar