**Strašna priča o mračnoj kraljici**
Davno, u zaboravljenoj kraljevini skrivenoj u oblacima, postojala je kraljica po imenu Selene. Njeno ime bilo je poznato, ali nikada nije bilo izgovarano s poštovanjem. Zli šapati o njoj širili su se poput vjetra kroz tamne šume, a ljudi su je zvali *Mračna Kraljica*.
Kraljica Selene vladala je sa strašću koja je prelazila granice ljudskih mogućnosti. Nije bila samo poznata po svojoj hladnoj ljepoti, već i po tome što je u svom dvorcu čuvala tajne koje nisu pripadale ovoj stvarnosti. Stoljećima je u svom posjedu držala drevne knjige, iz kojih je crpila nepojmljivu moć. Ljudi su govorili da je ona došla do takvih znanja koja su joj omogućila da vlada vremenom i životom, ali i da krši zakone prirode.
No, njena moć nije dolazila bez cijene.
Kraljica Selene bila je poznata po tome što je svakog mjeseca birala jednu žrtvu iz svog naroda. Ti ljudi nisu nestajali; oni su nestajali u sjenkama, postajali su dio njene kolekcije duša, i više nikada se nisu vraćali. Kada su je ljudi pitali zašto to čini, odgovarala je samo:
„Svi smo mi samo sjenke. Sjenke onoga što bismo mogli biti. A vi ste moji.“
Njeno kraljevstvo, smješteno na ivici svijeta, bilo je zamršeno u maglu i magične vjetrove, a njeni dvorci od crnog kamena neprestano su prštali svjetlom koje je dolazilo iz dubina zemlje. Kraljica nije vjerovala u smrt; smatrala je da su duše vječne, i da ih ona samo usmjerava tamo gdje treba da idu.
Ali, kako godine prolaze, i ona sama postajala je sve hladnija. Njeno srce, koje je nekada bilo ispunjeno nekom nejasnom tugom, sada je bilo samo još jedno kamenje u labirintu njenog bića. Ljudi su govorili da je sama izgubila dušu, i da je sada samo egzoskeletna sjenka, poput onih koje je uzimala.
Jednog dana, nakon dugih stoljeća vladavine, u njeno kraljevstvo stigao je mladi vitez po imenu Elias. Njegov otac bio je prethodni vladar tih krajeva, ali je nestao bez traga prije nego što je Elias mogao da odraste. Znajući da njegova sudbina zavisi od onoga što se krije u dvorcu Mračne Kraljice, Elias je odlučio da je pronađe i suoči se s njom.
Putovao je kroz maglom obavijene šume, borio se sa zvijerima koje su bile rođene iz same tame, sve dok nije stigao pred vrata njene tvrđave. Bio je smiren, jer je znao da ona nije obična vladarica, već stvorenje koje se hrani strahom.
„Ti si hrabar, vitez“ – rekla je Selene kad je ugledala mladog muškarca pred sobom, njegove oči pune odlučnosti, „Ali hrabrost nije dovoljno da bi preživio ovdje.“
Elias ju je pogledao u oči, i odjednom shvatio. Njena moć nije bila samo u dušama koje je uzimala, već u tome što je od njih gradila svoju vlastitu tamnu, vječnu moć. Nitko nije mogao pobijediti nešto što nije moglo umrijeti.
„Zašto uzimaš duše?“ pitao je Elias, govoreći tiho, ali sa strašću. „Šta želiš sa njima?“
Kraljica ga je pogledala, njen izraz lica postao je nešto poput tužnog osmjeha. „Ja želim samo da budem slobodna. Duše koje uzimam su moji okovi, ali, dragi viteže, kako bi itko mogao razumjeti moje vezane ruke?“
Taj trenutak je bio presudan. Elias je osjetio da nešto u njenim riječima nije bilo u potpunosti zlo. Možda je ona bila samo žrtva vlastite potrage za nečim što je zauvijek izmaklo njenom razumijevanju.
Ali nije bilo vremena za sažaljenje. Elias je, kao i svaki vitez, znao da je njegov zadatak da je zaustavi. I tako, koristeći posljednje ostatke svjetlosti iz svog mača, pozvao je snage koje su bile skrivene u njemu, u nadi da će uništiti Mračnu Kraljicu i osloboditi ljude iz njenog grča. Iako je ona bila velika, on je bio hrabar.
U trenutku kada je mač zasjao, Selene je podigla ruke, a njen lik se pretvorio u tamnu maglu. Njena vladavina je bila završena, ali nešto iz njenog lika ostalo je u tom svijetu.
Dvorac je nestao, a magla je polako počela da se povlači. Ljudi su se ponovo počeli smirivati, vjerujući da su okrenuli strah. No, ponekad, kad noć postane previše tiha, može se čuti šapat. Ne razmišlja se o tome, ali svi znaju da je tu – nešto mračno, kao i ona. Onda se ljudi sjete: Možda ni Mračna Kraljica nije bila potpuno zla, već samo nesretna duša, zarobljena u svom svijetu strahova.
Primjedbe
Objavi komentar