Doktorova prokleta zavjetovanja
Dr. Nikola Novak bio je čovjek znanosti, priznat i poštovan kirurg poznat po svojoj preciznosti i posvećenosti spašavanju života. Njegova praksa bila je bezgrešna, a njegova reputacija besprijekorna. Međutim, njegovu su mirnu svakodnevicu uzdrmali sve učestaliji čudni snovi i osjećaji tjeskobe koji su ga počeli progoniti. Svake noći čuo je glasove koji su ga pozivali na neobjašnjiva mjesta, prizivajući tamne tajne iz dubina njegove podsvijesti.
Jednog dana, dok je operirao dječaka teško ozlijeđenog u prometnoj nesreći, dogodilo se nešto nevjerojatno. Njegove ruke, obično stabilne poput stijene, odjednom su postale nespretne. Greška je dovela do tragičnog gubitka pacijenta. U trenutku kada je dječakovo srce prestalo kucati, dr. Novak osjetio je jezovitu hladnoću kako obavija njegovu dušu. Tog je dana u njegov život ušao mrak.
Opsjednutost
Kako su dani prolazili, doktor je počeo osjećati prisutnost nečega zlokobnog. Njegovi postupci postajali su neobjašnjivi: dijagnoze su bile pogrešne, lijekovi otrovni, a njegovi pacijenti su umirali u čudnim okolnostima. Glasovi u njegovoj glavi nisu prestajali, potičući ga na nasilje i destrukciju. Borio se svim silama, ali tamna sila ga je preuzimala, komadić po komadić.
U jednoj od svojih noćnih šetnji kroz bolnicu, naišao je na staru kapelicu smještenu u skrivenom kutku. Na zidu je visio prašnjavi križ, a ispod njega stajao je svećenik, starac s mudrim očima. Svećenik je primijetio doktorovu unutarnju borbu i prišao mu, upozoravajući ga da su tamne sile oduvijek tražile slabe točke u ljudskoj duši.
"Nisi ti slab, doktore," rekao mu je svećenik, "ali nisi ni nedodirljiv. Sotona traži tvoju vjeru."
Doktor nije vjerovao u natprirodno, ali više nije mogao zanemariti promjene u sebi.
Egzorcizam
Svećenik je predložio ritual egzorcizma. Nakon mnogo sumnji, doktor je konačno pristao, vjerujući da nema što izgubiti. Noć egzorcizma bila je nezaboravna. Doktor je bio vezan za krevet, a svećenik je izgovarao molitve koje su odzvanjale zidovima poput udaraca groma. Soba se ispunila jezivim zvukovima, hladnim vjetrom i smradom sumpora.
Tamni glas unutar doktora govorio je dubokim i podrugljivim tonom:
"On je moj! Nikad ga nećeš spasiti!"
Svećenik nije odustajao, a doktorova svijest vodila je posljednju borbu protiv nečeg nepojmljivo moćnog.
Oslobođenje ili prokletstvo?
U završnom trenutku egzorcizma, doktor je osjetio eksploziju svjetlosti iznutra. Tama je nestala, a tišina je zavladala. No, je li stvarno bio oslobođen? Nakon toga doktor je bio miran, ali pogled u njegovim očima odavao je tragove nečeg neobjašnjivog. Je li sotona doista otišla, ili se samo povukla u sjenu, čekajući novu priliku?
Ova priča istražuje sukob znanosti i vjere, ljudsku ranjivost pred natprirodnim i duboke moralne dileme s kojima se suočavamo kada pokušavamo razumjeti vlastitu prirodu.
Primjedbe
Objavi komentar