Grad sjenki
U srcu zaboravljenih planina, daleko od bilo kakvih ljudskih staništa, leži grad po imenu Darnov. Nekada je bio živahno mjesto, prepun trgova, muzike i svjetlosti, ali sada su ga progutali magla i tišina. Pričalo se da je grad napušten zbog strašne kletve, ali niko točno nije znao šta se dogodilo.
Ipak, postojala je legenda o duhu, jedinom preostalom stanovniku grada.
Njegovo ime bilo je Gavril, a nekada davno bio je mladić pun nade. Gavril je bio lokalni kovač, poznat po svojoj vještini i blagom srcu. Ali sudbina mu je bila okrutna. Na dan svog vjenčanja s voljenom Leonom, grad je zahvatio strašan požar. U očaju, Gavril je pokušao spasiti Leonu, ali oboje su nestali u plamenu. Stanovnici koji su preživjeli vjerovali su da je njihova smrt bila znak božanskog gnjeva, pa su ubrzo napustili Darnov.
Decenijama kasnije, prolaznici su pričali o nečemu čudnom. Noću bi se iz ruševina čula nježna melodija, nalik na pjesmu svadbene violine. Ljudi koji su se usudili približiti gradu tvrdili su da su vidjeli sjenku čovjeka kako luta ulicama, noseći zlatni prsten u ruci. Uvijek je bio isti: visok, u starinskom odjelu, s pogledom punim tuge.
Jednog dana, istraživač po imenu Elena, fascinirana legendom, odlučila je posjetiti Darnov. Nije se bojala priča o duhu – naprotiv, željela je da ga upozna. Nosila je staru mapu grada i baterijsku lampu, dok su koraci odzvanjali napuštenim ulicama. Zidovi su bili obrasli bršljanom, a prozori razbijeni, ali melodija o kojoj je slušala bila je stvarna. Izbijala je iz srca grada, iz starog trga.
Na trgu je ugledala Gavrila. Njegova figura bila je gotovo providna, ali oči su mu zračile toplinom. Promatro je staru fontanu, gdje su on i Leona nekada plesali. Elena mu je prišla, a duh se okrenuo ka njoj.
„Zašto si ovdje?“ upitao je tihim glasom, kao da se bojao razbiti tišinu.
„Došla sam da čujem tvoju priču“, rekla je Elena. „Zašto si ostao?“
Gavril je uzdahnuo, a vjetar je zašumio kroz ruševine. „Ostao sam jer je ovde moje srce. Sve dok ne pronađem mir, dok ne pronađem nju, ovaj grad je moj dom.“
Elena je shvatila da duh nije zlonamjeran. Bio je samo zalutali ljubavnik, vezan za mjesto gdje je izgubio sve. Inspirirana njegovom pričom, obećala mu je da će pokušati pronaći Leonin duh i ponovo ih spojiti.
Narednih mjeseci, Elena je istraživala drevne knjige i tragala za tragovima. Konačno, otkrila je da je Leona sahranjena u udaljenom selu, gde su je stranci pronašli nakon požara. Iako mrtva, njen duh nije našao put do Darnova. Elena je odnijela dio zemlje s Leoninog groba i posula je po trgu, gdje je Gavril čekao.
Te noći, grad je prvi put poslije decenija bio osvijetljen blagim zlatnim sjajem. Gavril i Leona pojavili su se zajedno, držeći se za ruke. Zahvalili su Eleni pre nego što su se pretvorili u svjetlost i nestali zauvijek.
Darnov je ponovo pao u tišinu, ali ovaj put nije djelovao tužno. Grad je konačno našao mir, baš kao i Gavril i njegova Leona.
Primjedbe
Objavi komentar