Čudna detektivska priča: O brutalnom serijskom ubojici

Evo kratke priče u žanru čudne detektivske fikcije s elementima brutalnog serijskog ubojstva:


---


### **Sjene iznutra**


U malenom, zabačenom gradu Brežine, gdje magla nikad ne napušta ulice, ljudi su počeli nestajati. No, nisu to bili obični nestanci. Na mjestima zločina ostajali su jezivi tragovi: na zidu bi bio iscrtan simbol nalik na otvoreno oko, dok bi zrak bio ispunjen čudnim mirisom spaljene tinte.


Detektiv Luka Preradović bio je bivši policajac s mračnom prošlošću. Nosio je ožiljke na duši i tijelu, a jedino društvo bile su njegove opsesivne misli o zločincima koje nije uspio uhvatiti. Kad su ga izvučili iz mirovine da pomogne s ovim slučajem, Luka je znao da to neće biti običan zločin. 


### **Tijelo bez duše**


Prva žrtva, lokalni knjižar, pronađen je u svojoj radnji. Tijelo je bilo nepomično, ali činilo se da mu nedostaje nešto nematerijalno, kao da je iz njega isisana sama esencija života. Na njegovom radnom stolu pronađena je knjiga stara nekoliko stoljeća, otvorena na stranici gdje je pisalo: 


*"Oni koji gledaju kroz druge, nikada ne vide vlastiti kraj."*


Luka je pomislio da je ubojica knjiški manijak. Sve dok nisu pronašli drugu žrtvu. Pekarica Ana bila je obješenja u svojoj pekarnici. Na podu ispod nje iscrtana je ista simbolika, ali sada je u blizini bilo još nešto – komad pergamenta s otiscima njenih prstiju, iako ga nikada nije mogla dotaknuti.


### **Lov na sjenke**


Luka je primijetio obrazac – svi ubijeni radili su na poslovima gdje su svakodnevno komunicirali s ljudima. Knjižar, pekarica, sljedeća žrtva bila je učiteljica. No nitko od njih nije imao neprijatelje niti razloga da postane meta. 


Činilo se da ubojica nije birala ljude po mržnji, već po nečemu dubljem – njihovu "svijetlu", prisutnostima koje su doticale druge. Luka je počeo vjerovati da ubojstva nisu fizička, već neka vrsta duhovnog eksperimenta. 


Dok je proučavao knjigu pronađenu kod knjižara, naišao je na rečenicu:


*"Onaj tko otvori Oko, otključava vrata bez povratka."*


Te noći, Luka je imao čudan san. Nalazio se u sobi bez vrata, ali oko njega su se kretale sjene, mrmljajući nepoznate jezike. Osjetio je hladan dah na vratu i probudio se uz vrisak. Na ogledalu njegove sobe bio je iscrtan simbol oka.


### **Otkrivanje**


S vremenom je otkrio da sve žrtve imaju poveznicu s tajnim društvom iz Brežina, zvanim "Oko Vječnosti". Društvo je vjerovalo u mogućnost prelaska granica između stvarnog i nepoznatog svijeta pomoću rituala, no nitko nije znao za detalje njihovih praksi.


Jedne noći, Luka je pronašao napuštenu vilu na rubu grada, za koju su mještani tvrdili da je ukleta. Unutra su ga čekali odgovori – ali i sam ubojica. Bio je to tihi čovjek s ožiljcima preko očiju. 


"Ne ubijam ih," rekao je, glasom poput šaptanja vjetra. "Samo im pokazujem istinu."


Prije nego što je Luka mogao reagirati, svjetlost u sobi se ugasila. Oko na zidu počelo je svijetliti, a detektiv je osjetio kako mu svijest bježi iz tijela. Kad se probudio, vila je bila prazna, a jedini trag koji je ostao bio je njegov odraz u ogledalu – gdje su njegove oči bile zamijenjene simbolom Oka.

 

Primjedbe