**Demonizirani pjesnik**
Duboko u osamljenoj dolini, okruženoj planinskim vijencima i maglom, ležalo je staro selo koje je skrivao veo zaborava. U središtu tog sela nalazila se trošna koliba od tamnog drveta, čiji su prozori odisali hladnoćom čak i u najtoplijim ljetnim danima. Tu je živio Matej, pjesnik kojeg su svi izbjegavali.
Matej je nekoć bio poznat po svojim stihovima koji su donosili utjehu i nadu. No, otkako je njegova voljena Marta umrla pod neobjašnjivim okolnostima, Matej je zaronio u mrak. Njegova se poezija preobrazila; riječi su postale oštre, prijeteće, pune bijesa i tuge. Šaputalo se da mu stihovi dolaze iz svijeta sjenki, da ih ne piše sam, već da mu ih šapće nešto nadnaravno.
Jedne noći, selo je obuzela neobična tišina. Čak su i psi, inače glasni čuvari, zadržavali dah. U svojoj kolibi Matej je, pod slabim svjetlom svijeće, ispisivao posljednje stihove. Pero koje je držao osjećalo se hladno pod njegovim prstima, kao da je izrađeno od leda, a ne od običnog perja.
Dok je završavao posljednju riječ, svijeća se ugasila. Iz tame je odjeknuo šapat:
**"Sad smo jedno, pjesniče."**
Koliba se tresla, a zidovi su se počeli kriviti, postajući prozirni. Matej je osjećao kako mu tijelo trne, kao da ga nešto nevidljivo obavija i povlači. Kad su susjedi, probuđeni vrištanjem, stigli do njegove kolibe, pronašli su samo pepeo i raspršene papire.
Noć kasnije, prvi put su se čuli koraci iz šume. Na obližnjim stablima stajali su novi stihovi, ispisani krvlju. Govorili su o sudbinama seljana, svakom pojedinačno. Svaki je stih nosio prijetnju, a u ponoć bi onaj čije je ime bilo zapisano nestao.
Ljudi su shvatili da je Matej postao posrednik između njih i nečeg mračnog. Nitko nije znao kako ga zaustaviti, a stihovi su nastavili dolaziti, svake noći sve brutalniji, dok selo nije posve utihnulo.
Kažu da i danas, ako se približiš toj dolini, možeš čuti šapat u vjetru, Matejev glas, koji recitira pjesme onima koji su dovoljno nesretni da zastanu i slušaju. Oni koji čuju njegove stihove nikada se ne vrate isti. Ili, još gore, nikada se ne vrate.
Primjedbe
Objavi komentar