Strašni masakr na Halloweenu
Bilo je to noćno vrijeme, a mjesec je obasjavao pusto selo koje je bilo u njegovom punom sjaju. Stanovnici su se pripremali za Halloween, praznik kad su kostimi i slatkiši bili samo početak, dok su u srcima nosili strah od nečega mračnog što je već decenijama progonilo ovo mjesto.
Na zapuštenom kraju sela nalazila se stara, zapuštena kuća, poznata kao "Kuća Juna", zbog svog nesretnog vlasnika, Jonasa Junu, koji je nestao prije više od 20 godina. Nitko nije znao šta se točno dogodilo s njim, ali se govorilo da je to bila noć punog mjeseca, baš kao i ova. Svake godine, noću Halloweena, ljudi bi pričali o nečemu strašnom što je još uvijek lutalo tim mjestom.
Ove godine, nekoliko mladih ljudi odlučilo je da istraži kuću i otkrije šta je zapravo sve te godine ostalo skriveno u njenim zidovima. Njih petoro – Marko, Ivana, Ana, Petar i Luka – krenuli su prema kući, smijući se, držeći baterije i svijeće, a njihov smijeh je prekrivao strah koji su u stvari osjećali. Krenuli su kroz tamni šumski put, bez ikakve ideje da su postali dio nečega mnogo strašnijeg nego što su mogli zamisliti.
Kuća je bila u lošem stanju, drveće je bilo zaraslo, a prozori su bili potpuno zapečaćeni. Čim su zakoračili unutra, atmosfera se promijenila – temperatura je drastično opala, a miris truleži i starosti preplavio je njihove nosnice.
Kako su se kretali kroz hodnike i sobe, primijetili su da su zidovi prekriveni nečim što je ličilo na tragove krvi, ali oni su ih ignorirali, smijuci se međusobno, misleći da je to samo nečija nespretna šala. Međutim, onda su stigli do podruma.
U trenutku kada su otvorili vrata, čuo se čudan, gotovo neshvatljiv zvuk, poput škripanja metala. Unutra je bilo tamno, ali su se kroz stari, okovani prozor na podu pojavili slabi tragovi svjetla. Kako su silazili niz stepenice, pred očima su im se pojavili tragovi – crni i vlažni, kao da su ih ostavili ljudi koji su bežali. Na sredini prostorije stajala je velika, prašnjava kutija.
Kada je Marko otvorio kutiju, pred njim je bio prizor koji nitko od njih nije mogao da zaboravi. U kutiji su bili razbacani dijelovi starog vojnog odijela, nekadašnje krvi i dokazi da je netko ovde bio okrutno mučen. I tek tada je postalo jasno – Jonas Jun nije nestao; on je bio samo još jedna žrtva masakra koji je još uvijek bio živ u duhovima koji su obitavali u toj kući.
Nekoliko trenutaka kasnije, nešto se pomjerilo u mračnim kutevima podruma. Sjenke su počele da plešu, a zvuk koraka postao je sve bliži i bliži. Duhovi nestalih su oživjeli, a gnjevan osvetnik – Jonas Jun, u svom krvavom, ruševnom izdanju, krenuo je ka njima. Tada je nastao pravi masakr.
U trenutku su nestali svi tragovi smijeha i zabave – strah, krv i užas preplavili su selo. Njihov poziv u pomoć nikada nije stigao, jer su kuća i njeni mračni hodnici zauvijek progutali njihove živote.
Od tada, svake godine, duše tih nesretnih istraživača lutaju po selu, šapćući i upozoravajući svakog tko se usudi da prijeđe prag stare kuće. A kuća Juna, potpuno prekrivena novim, crvenim tragovima, i dalje stoji, čekajući novu žrtvu koja će otkriti njene tajne.
Ova priča je tipičan primjer Halloween horrora, sa atmosferom, mračnim zagonetkama i nepredvidivim krajem, koji ostavlja tebe sa pitanjem – je li to sve samo priča, ili je moguće da postoji nešto mračno u prošlosti koje nikada ne bi smjelo biti otkriveno?
Primjedbe
Objavi komentar