### **"Oči tame"**
Detektiv Luka Petrović bio je poznat po svom oštrom umu i nepokolebljivoj odlučnosti. Nema zločina koji nije riješio, nema ubojice koji je pobjegao njegovoj pravdi. Međutim, sve se promijenilo kada je prihvatio slučaj nestanka troje djece u malom, zabačenom selu Mračani.
### **Istraživanje**
Kada je Luka stigao u Mračane, dočekao ga je gusti, teški magleni oblak koji je visio nad selom kao zlokoban predznak. Mještani su bili povučeni i nisu željeli da pričaju o djeci. Jedna starica, baba Jeka, šapatom mu je rekla:
"Ne traži djecu u šumi. Tamo stanuje Stvor. Tko god ga vidi, nikada se ne vrati isti."
Luka, naravno, nije vjerovao u priče o čudovištima. Bio je čovjek znanosti, čovjek razuma. Sa baterijskom lampom i pištoljem u ruci, krenuo je u gustu, mračnu šumu.
### **Pronalazak**
Šuma je bila sablasna. Grane su škripale kao da šapuću tajne, a vjetar je nosio miris trulog mesa. Luka je ubrzo pronašao napuštenu kolibu. Na podu su bile dječje igračke, ali i nešto drugo – ogroman, crni simbol urezan u drveni pod. Bio je oblik oka, ispunjen mračnim, nerazumljivim znacima.
Prije nego što je uspio da razmotri simbol, iz sjenke se začuo šapat:
"Vidim te."
Luka se okrenuo, ali nije vidio ništa. Kada je ponovo pogledao simbol, nešto ga je privuklo. Kao hipnotiziran, prišao je i dotakao ga rukom. Svijet se zavrtio, a hladna tama progutala ga je.
### **Preobražaj**
Luka se probudio van kolibe, ali ništa nije bilo isto. Njegovo tijelo bilo je iskrivljeno; ruke duže, koža siva i hrapava. U očima mu se reflektovala praznina. Mogao je da čuje misli drugih ljudi – njihov strah, njihovu patnju. Ubrzo je shvatio da ga pogledom može natjerati ljude da otkriju svoje najmračnije tajne, ali i da osjete nepodnošljivi užas.
Mještani su ga vidjeli kako se vraća iz šume, ali više nije bio Luka. Postao je Stvor iz njihovih priča, oličenje tame koja vreba u svakom čovjeku.
### **Nova žrtva**
S vremenom je shvatio da ga glad proždire – ne za hranom, već za strahom. Počeo je da lovi ljude u noći, izazivajući njihov najveći užas prije nego što bi ih progutala tama.
Ali svake noći, dok je lovio, dio Luke koji je još uvek bio ljudski patio je. Sjećanje na djecu koje je tražio mučilo ga je, a šapat iz kolibe progonio:
"Ti si sada dio mene. Nikada nećeš biti slobodan."
### **Kraj ili početak?**
Jedne noći, u ogledalu starog napuštenog doma, Luka je ugledao svoj odraz. Sive oči gledale su ga unazad, oči bez života. Shvatio je: čudovište nije bilo neko drugi – čudovište je bilo on. Šuma ga nije pretvorila u zlo; samo mu je pokazala šta se već skrivalo u njemu.
Priča o detektivu iz Mračana postala je legenda. Ljudi su šaptali o čudovištu sa očima koje vide sve, o Stvoru koji je nekada bio čovjek. Ali nitko nije znao pravu istinu: Stvor je bio Luka Petrović, čovjek koji je izgubio bitku sa svojom tamom.
Primjedbe
Objavi komentar