Legenda o Crnom Čuvaru
Na rubu malog sela, duboko u planinama, pričalo se o ogromnom psu sa očima crvenim poput užarenog uglja. Lokalni stanovnici zvali su ga Crni Čuvar, jer je navodno lutao noću i čuvao prolaze između ovog i onog svijeta. Bio je ogroman, crnog krzna koje je svjetlucalo na mjesečini, a njegov lavež odzvanjao je poput groma.
Legenda kaže da se Crni Čuvar pojavljuje pred ljudima koji su počinili strašne zločine, donoseći osvetu i smrt. Njegovo prisustvo pratila je gusta magla i hladnoća koja je prodirala do kostiju. Oni koji bi ga videli nisu imali mnogo vremena – kažu da je njegov pogled mogao oduzeti dušu.
Jedna priča govori o seljaku po imenu Marko, koji je godinama izbjegavao odgovornost za zločin koji je počinio. Prevario je i ubio svog najboljeg prijatelja zbog komada zemlje. Jedne noći, dok se vraćao kući iz krčme, ugledao je dve užarene točke u mraku. Kad je shvatio da su to oči Crnog Čuvara, bilo je prekasno. Sljedećeg jutra pronašli su ga mrtvog, sa licem iskrivljenim u izraz užasa i bez traga borbe.
Narod je vjerovao da je Crni Čuvar prokleti duh psa koji je nekada pripadao osvetoljubivom gospodaru. Priča se da je gospodar poslao psa da ubije svoje neprijatelje, ali kad je sam bio ubijen, pas je nastavio lutati, proklet da izvršava osvetu dokle god ima grješnika.
Međutim, legenda nosi i upozorenje – Crni Čuvar nije uvijek dolazio da kažnjava. Ponekad bi pratio usamljene putnike kroz šumu, štiteći ih od opasnosti. Ključ je bio u srcu onoga koga je sreo – čista savjest donosila je spas, dok je grješna duša privlačila njegov smrtonosni pogled.
Primjedbe
Objavi komentar