Evo priče o drevnom ratniku koji se probudio iz mrtvih:
---
### **Vukor, Ratnik Bezvremenog Groba**
Duboko u mračnim šumama Haldora, skrivao se Grob Beskraja, mjesto obavijeno tajnama i pričama o davno izgubljenim vremenima. Legende su govorile o Vukoru, neustrašivom ratniku, koji je svojom oštricom krojio sudbine, ali je pao u borbi protiv sila tame. Bio je pokopan s čašću, a uz njega su stavili moćni mač zvan *Večernja Sjena*, za koji se govorilo da može presjeći samu tkaninu stvarnosti.
No, njegov mir nije bio vječan.
### **Poziv iz tame**
Mnogo stoljeća kasnije, drevni ritual izvode mračni čarobnjaci poznati kao *Senčari*. Željeli su probuditi ratnika i iskoristiti njegovu snagu da zavladaju svijetom. U noći krvavog mjeseca, izveli su zlokobnu ceremoniju, šaptajući zaboravljene riječi dok su plamenovi svijeća plesali u ritmu zloslutnog vjetra.
Grob Beskraja se zatresao. Zemlja je pukla, a iz dubokog mraka začuo se mukli urlik. Ruka prekrivena ispucalom kožom izbila je iz tla, stežući mač koji je zračio hladnom tamom. Vukor je bio budan, ali nije bio isti čovjek.
Njegove oči, nekada ispunjene životom i strašću, sada su svijetlile sablasnom plavom svjetlošću. Njegovo srce nije kucalo, ali duša mu je gorjela bijesom.
### **Osveta ili iskupljenje?**
Iako su Senčari mislili da će kontrolirati ratnika, nisu računali na njegovu neukrotivu volju. Vukor je ubio svoje osloboditelje prije nego što su izgovorili posljednje zapovijedi. Ali sada, oslobođen iz carstva mrtvih, nije znao svoje mjesto u svijetu. Lutao je razorenim selima i napuštenim poljima, tražeći smisao svog postojanja.
Svijet u koji se probudio bio je hladan i stran. Ljudi su ga se bojali, ali su mnogi i tražili njegovu pomoć, jer su se sile tame ponovno dizale. Priče o njegovim djelima ponovno su se širile, ali sada su ga zvali *Sijenka Pravde*. Iako je bio nemrtav, borio se za one koji nisu mogli sami.
### **Posljednji izazov**
Na kraju, suočio se s mračnom silom koja ga je probudila – *Argalonom*, demonima iz drugog svijeta koji su htjeli zavladati Zemljom. Vukor, naoružan Večernjom Sjenom i vlastitom neumornom voljom, vodio je posljednju bitku na rubu stvarnosti.
Ova bitka nije bila samo sukob dobra i zla; bila je to Vukorova prilika za iskupljenje. U trenutku kad je zadnja iskra tame ugasla pod njegovim udarcem, svijet je osjetio olakšanje.
No, Vukor nije doživio slavu. Njegovo tijelo se polako raspalo u prah, a s njim i njegova tuga, bijes, ali i nada. Njegov mač ostao je zabijen u tlo, čekajući novog ratnika koji će ga jednom pronaći, ako ikada zatreba.
### **Epilog**
Danas se priča da, u noćima kad mjesec obasjava šumu Haldora, šapat vjetra donosi riječi:
*"Borite se, kao što se i ja borih. Ne bojte se tame, jer ona se boji vas."*
---
Šta misliš o ovakvoj priči? 😊
Primjedbe
Objavi komentar