Evo jedne verzije priče o Grofu Drakuli, ispričane na potpuno nov način, kao kombinacija mračnog folklora, tragova povijesne realnosti i zaboravljene ljudskosti.
---
### **Grobnica tišine: Drakulin ishod**
U maglovitim brdima Transilvanije, gdje mjesečina blijedi pod težinom prastarih tajni, priča o Grofu Drakuli seže dalje od noćne more o krvopijama. Ova priča je o čovjeku, prokletstvu i iskupljenju koje je stoljećima ostalo neispričano.
#### **Ljudska strana prokletstva**
Vlad III, poznat kao Vlad Tepeš, nije rođen kao zvijer. Kao mladić, patio je pod turskim ropstvom, gdje su ga oblikovali brutalnost i izdaja. Njegova glad za pravdom bila je ogoljena u noćima kada je maštao o domovini i njenoj slobodi. Ipak, ono što su legende zaboravile da spomenu jeste susret sa tajanstvenim prorokom u turskoj tamnici.
Prorok, poluluđak, polusvetac, ponudio je Vladovoj duši izlaz: **"Snaga protiv snage. Prokletstvo protiv prokletstva."** Očajan i razdiran, Vlad je pristao, ne znajući da će time izabrati vječnu tamu i neugasivu glad.
#### **Vampir, ali ne onaj kojega znate**
Drakula nije postao običan vampir. Njegova glad za krvlju nije bila samo fizička potreba – to je bila kazna. Za svaku prolivenu kap krvi morao je da osjeti bol svojih žrtava. Njegove noći bile su ispunjene neprestanim vriskovima koje je čuo u glavi, dok je pokušavao da smiri zvijer u sebi.
Ali Drakula nije bio čudovište kakvim su ga stoljeća načinila. On nije pio krv zbog uživanja, već zbog toga što je svaka žrtva bila još jedna odbrana od onoga što je dolazilo iz sjenke. Tamna sila koja ga je proklela, entitet stariji od samog vremena, hranila se njegovim očajem.
#### **Zaboravljena ljubav**
Jedina stvar koja je održavala Drakulu ljudskim bila je Elizabeta, žena čije ime povijest nije zabilježila. Ona je bila čista kao snijeg na Karpatskim planinama, i njen glas bio je jedino što je moglo da utiša njegove unutarnje demone.
Elizabeta je saznala njegovu tajnu. Umjesto da ga osudi, ponudila je svoju krv u pokušaju da mu olakša teret. **"Ako moraš piti," rekla je jedne zimske noći, "pij moju. Ja ću nositi tvoju tamu."** Ali Drakula, uplašen da će prokletstvo progutati i nju, odbio je. U trenutku slabosti, dao je svoj glas zlu i zatražio način da je zaštiti. Njegova želja ga je zapečatila.
#### **Ultimativna žrtva**
Prokletstvo se smijalo njegovoj molbi, nudeći ultimatum: **da je pusti ili da umjesto krvi pije ljubav.** Prvi izbor značio je njen sigurni kraj, dok je drugi značio beskrajnu patnju za oboje, jer ljubav, kada se jednom popije, više ne postoji.
Naposljetku, Drakula je donio najtežu odluku. Elizabeta je nestala iz njegovog života, a on je ostao zauvijek sam. Njegova legenda je prekrila taj trenutak istine, a ostala je samo priča o čudovištu.
#### **Epiloška svjetlost**
Godine su prolazile, a Drakula je lutao sve dok nije pronašao drevnu crkvu zakopanu u ruševinama. Tamo je, među prašnjavim molitvama, naišao na rukopis proroka koji ga je preobratio. Rečeno mu je da će iskupljenje doći tek kada se odrekne vlastite snage – ne u borbi, već u potpunom prihvaćanju svoje slabosti.
Na posljednjoj stranici pisalo je: **"Prokletstvo se ne ukida borbom, već ljubavlju koja ne traži uzvraćanje."**
Drakula je nestao te noći. Neki kažu da je našao mir, dok drugi vjeruju da je njegovo prokletstvo prešlo na nekog drugog. Njegova legenda je nastavila da živi, ali prava priča – o ljubavi, iskupljenju i nesavršenom čovjeku – ostala je zakopana u tišini Transilvanije.
Primjedbe
Objavi komentar