Napušteni kamenolom na rubu malenog sela nosio je tihu priču koja je mještanima sledila krv u žilama. Smatrao se prokletim mjestom – jezivo tiho i hladno čak i u najtoplijim ljetnim danima. Kad bi netko prolazio blizu, zrak bi postao težak, a šuma koja ga je okruživala djelovala je kao da promatra, tiha i sumnjičava.
Prije mnogo godina, pričalo se, kamenolom je bio centar života. Ljudi su radili od jutra do mraka, iskopavajući kamenje koje je građilo mostove i kuće širom okolice. No, jednog dana, velika eksplozija, koja je trebalo da olakša kopanje, pošla je po zlu. Kamenje je zatrpalo radnike u dubljim slojevima kamenoloma. Od tada, mjesto je napušteno.
Mještani su se prisjećali noći nakon nesreće. Čuli su čudne zvuke iz pravca kamenoloma – šapat poput kolektivnog jauka. Kada su smogli hrabrost da ga obiđu sljedećeg dana, pronašli su samo zatrpane ulaze i sablasnu tišinu.
Desetljećima kasnije, kamenolom je obrastao u šiblje i mahovinu, ali nitko nije želio da kroči unutra. Kažu da se noću iz dubokih rupa čuju čudni zvuci: tup udarci, krici, pa čak i šapat imena. Nekoliko znatiželjnih ljudi pokušalo je da istraži misteriju, ali bi se vratili preblijedi i prestrašeni, tvrdeći da su vidjeli sjenke kako se miču na mjestima gdje sjenki ne bi smjelo biti.
Jedna od najpoznatijih priča bila je o starom rudarskom čekiću koji je uvijek stajao na istom mjestu pored glavnog ulaza. Svatko tko bi ga pokušao podići, tvrdio je da bi ga čuo kako odzvanja po napuštenim hodnicima, iako nitko nije udarao.
Stariji mještani upozoravali su mlađe da ne prilaze, tvrdeći da kamenolom ne želi posjetitelje. "To je mjesto gdje mrtvi čuvaju ono što je ostalo od njihovog svijeta," govorili bi. Što su stariji inzistirali na priči, to su mlađi više prkosili – sve dok jednog dana grupa lokalnih mladića nije nestala nakon što je otišla da istraži kamenolom. Pronađeni su tek tri dana kasnije, prestrašeni do srži i nesposobni da objasne što se dogodilo.
Danas, kamenolom stoji kao zlokoban podsjetnik na nesreću i mračnu prošlost. Šapat vjetra i eho koji dolazi iz dubina često podsjećaju prolaznike na priče – kao da ih upozoravaju da se ne zadržavaju predugo.
Primjedbe
Objavi komentar