Prokleti vojskovođa
U davna vremena, dok su carevi vladali zemljama i ratovi potresali kraljevstva, živio je moćan vojskovođa po imenu Marko. Marko je bio poznat po svojoj hrabrosti, vojnoj genijalnosti i nepokolebljivoj ambiciji. Međutim, bio je i okrutan, pohlepan i nemilosrdan prema svojim ljudima. Njegova jedina želja bila je slava, pa čak i po cijenu tuđe nesreće.
Jednog dana, dok je osvajao sela i pljačkao bogatstva, stari prosjak mu je prišao i zamolio ga za koru kruha. Marko ga je prezrivo odgurnuo, rekavši:
"Idi od mene, starče, ja hranim samo one koji služe mojoj vojsci!"
Prosjak ga je tada pogledao prodornim očima i rekao:
"Marko, znaj da onaj tko ne poštiva milost i pravdu neće dugo uživati u svojoj moći. Biti ćeš proklet, a tvoja slava biti će prašina."
Marko se nasmijao, ne vjerujući u riječi starca, i nastavio svoj pohod. Ali, te večeri, dok je spavao u svom šatoru, sanjao je strašan san. Pojavio se pred njim ogromni crni vuk sa krvavim očima i rekao mu:
"Marko, tvoji zločini su me pozvali. Od ovog trenutka, svaki korak koji napraviš voditi će te bliže tvojoj propasti."
Marko se probudio u znoju, ali odbacio je san kao običnu noćnu moru. Nastavio je sa svojim osvajačkim pohodima, a svaka bitka donijela mu je još veće bogatstvo. Međutim, kako su prolazili dani, stvari su počele da se mijenjaju. Njegovi vojnici su ga napuštali jedan po jedan, a zemlja koju je osvajao počela je da se okreće protiv njega.
Pričalo se da se na mjestima gde je Marko prolazio pojavljuju neobjašnjivi događaji – usjevi su venuli, rijeke su presušivale, a djeca su se rađala sa bijelim očima. Ljudi su govorili da je vojskovođa proklet. I sam Marko je osjećao težinu te kletve. Njegovi snovi postajali su sve mračniji, a lik crnog vuka ga je pratio čak i dok je bio budan.
Na kraju, potpuno napušten od svih, Marko je došao do planine koja je bila poznata po svojoj svetoj pećini. Kleknuo je pred ulazom, moleći za oproštaj. Ali iz pećine se začuo glas:
"Marko, tvoje kajanje dolazi prekasno. Tvoja pohlepa donujela je patnju mnogima. Vječno ćeš lutati ovim svijetom, bez mira i bez doma, sve dok tvoje ime ne bude zaboravljeno."
Tako je Marko postao prokleti vojskovođa, duh bez mira koji luta napuštenim poljima i ruševinama gradova koje je nekada osvojio. Ljudi iz okolnih sela govore da se u noćima bez mjeseca čuje odjek kopita njegove konjice i zavijanje crnog vuka.
Ova priča je upozorenje o tome kako pohlepa, okrutnost i nepoštivanje mogu dovesti do duhovne propasti. Prokleti vojskovođa Marko postaje simbol onih koji traže slavu bez obzira na cijenu, ali ih na kraju stiže zaslužena kazna.
Primjedbe
Objavi komentar