**Strašilo koje je oživljavalo svake noći**
U jednom tihom i zabačenom selu, na rubu velike pšenične poljane, stajalo je staro strašilo. Napravljen od izblijedjelih krpa, slame i izrezbarene drvene glave s jezivim osmijehom, strašilo je stajalo nepomično tijekom dana, štiteći polje od ptica. Seljani su ga zvali Grubijan, jer je izgledao neobično zastrašujuće, kao da u sebi skriva neku mračnu tajnu.
Međutim, noću, kada bi selo utonulo u san, Grubijan bi oživio. Njegove prazne oči od crnog ugljena sjale su tamnozelenim sjajem, a ruke ispunjene slamom postale bi čvrste i pokretljive. Njegovo prvo kretanje bilo je uvijek isto – istezanje. Glasno bi zaškripao, kao da mu se cijelo tijelo buni protiv oživljavanja.
Niko nije znao da je Grubijan zapravo bio pod prokletstvom starog čarobnjaka. Čarobnjak, ljut na seljane koji su ga protjerali, odlučio je stvoriti čuvara polja koji ne bi samo plašio ptice već i svakog tko bi se usudio približiti. Svake noći, strašilo bi patroliralo poljem, čuvajući ga od uljeza, ali i s tugom gledajući zvijezde, zarobljeno između života i neživota.
Jedne noći, mlada djevojka po imenu Mila, koja je živjela u selu, odlučila je istražiti priče o strašilu. Nije vjerovala u priče starijih da strašilo oživljava. Skrivena iza grma, čekala je ponoć. Na njeno zaprepaštenje, Grubijan je zaista oživio. Njegovi pokreti bili su nespretni, ali pogled mu je bio tužan, kao da je nešto tražio.
Mila, iako preplašena, odlučila je prići. "Zašto oživljavaš?" šapnula je.
Grubijan se okrenuo prema njoj, a njegov glas bio je hrapav poput šuštanja suhog lišća. "Tražim oslobođenje. Zarobljen sam čarolijom jer sam jednom bio čovjek koji je počinio nepravdu."
Mila ga je slušala pažljivo i saznala da je jedini način da ga oslobodi pronaći starog čarobnjaka koji je bacio čaroliju. Međutim, čarobnjak je živio duboko u mračnim šumama, na mjestu koje je bilo opasno čak i za hrabre.
S osjećajem dužnosti, Mila je odlučila pomoći Grubijanu. Uz pomoć starog dnevnika koji je pronašla u seoskoj knjižnici, krenula je u potragu za čarobnjakom. Putovanje je bilo puno izazova, ali njezina odlučnost nije popuštala.
Kada ga je konačno pronašla, Mila je molila čarobnjaka da skine čaroliju. Čarobnjak, dirnut njezinom hrabrošću i nesebičnošću, odlučio je osloboditi Grubijana, ali uz uvjet – strašilo će se vratiti u ljudski oblik, ali samo ako obeća da će se iskupiti za svoje grijehe.
I tako, Grubijan se ponovno pretvorio u čovjeka. Njegova slamnata tijela nestala su, a na njegovom mjestu stajao je muškarac s očima punim zahvalnosti. Postao je čuvar sela, pomažući svima kako bi dokazao da se može promijeniti.
Noću je, međutim, često znao stajati na polju, gledajući zvijezde i sjećajući se vremena kada je bio strašilo, tih i usamljen, čekajući nekoga poput Mile da ga spasi.
Primjedbe
Objavi komentar