**Priča o Zalutaloj Vampirici**
U tihom i zaboravljenom selu, skrivenom među maglovitim planinama, živjela je vampirica po imenu Alina. Nije bila poput drugih vampira koji su tražili krv i vječno progonili smrtnike. Alina je bila izgubljena, doslovno i metaforički.
Probudila se jednog dana u šumi, u plitkoj grobnici prekrivenoj lišćem, bez sjećanja na to kako je dospjela tamo. Sjećala se samo svjetla punog mjeseca, osjećaja težine u grudima i mučnog, hladnog mraka. Bila je gladna, ali ne za krvlju. Glad joj je bila dublja, neka unutarnja praznina koju nije znala ispuniti.
Lutajući šumom, stigla je do sela koje je izgledalo kao da je vrijeme stalo. Kuće su bile stare, zidovi prekriveni mahovinom, a prozori zakovani daskama. Ljudi su je gledali s nepovjerenjem, šaptajući jedni drugima iza njenih leđa. Nisu znali što je, ali osjećali su hladnoću koja ju je pratila.
Pokušavala je živjeti među njima, skrivajući svoje oči koje su sjale poput mačijih u tami i svoje oštre zube koji su povremeno bljesnuli kad bi progovorila. Ali nije se mogla uklopiti. Ljudi su u njoj vidjeli opasnost, iako nije željela nikome naškoditi. Njena žeđ za ljudskom krvlju bila je potisnuta nekim nepoznatim osjećajem tuge.
Jedne noći, dok je sjedila na napuštenom mostu iznad mutnog potoka, začula je glas. Bio je to stari lutalica, čovjek čije su oči bile umorne od života, ali ispunjene mudrošću. Sjeo je pored nje bez straha, iako je sigurno osjetio njen mrazni dah.
"Zalutala si," rekao je tiho. "Nisi poput drugih."
Alina je skrenula pogled. "Ne znam tko sam. Ne znam kamo idem."
Starac je klimnuo glavom. "Tvoju dušu progoni prokletstvo, ali u tebi još ima tračka svjetla. Možda ga nisi izgubila, nego tražiš način da ga pronađeš."
Njegove riječi pogodile su je dublje nego što je očekivala. Od te noći, Alina je odlučila pronaći sebe. Nije htjela biti prijetnja, nije htjela biti mračna sila u svijetu. Lutala je od sela do sela, od planine do planine, tražeći odgovore o svom porijeklu i način da otkupi svoju dušu.
U njenim lutanjima, naišla je na one koji su joj vjerovali, ljude koji su je vidjeli kao čudnu, ali dobrodušnu izopćenicu. Pomagala im je, štitila ih od opasnosti iz tame koju je poznavala bolje nego itko. Iako je njena žeđ za krvlju uvijek bila prisutna, naučila ju je kontrolirati, koristeći svoju snagu za dobro.
S vremenom, Alina je postala legenda – "zalutala vampirica" koja nije lovila, nego štitila. Ljudi su šaputali o njoj, ali ovaj put s poštovanjem. No, ona je i dalje lutala, jer njeno srce nije našlo mir.
Ali, negdje duboko u njoj, postojala je nada da će jednog dana pronaći put kući – ili barem mjesto gdje bi se mogla osjećati kao da pripada.
Priča o Alini nastavlja se kroz vjekove, jer putovanje onih koji traže sebe nikad ne završava.
Primjedbe
Objavi komentar