**Sjenka Dušojedke**
U davna vremena, kada su šume bile guste i noći mračnije nego danas, u zabačenom selu kraj prostranih gora živjela je starica po imenu Sjenka. Nitko nije znao koliko je točno stara, niti odakle je došla, ali svi su se nje bojali. Govorilo se da je ona vještica, gospodarica tame, i da joj vatra ne može nauditi, voda ne može odnijeti, a nož ne može prosjeći kožu.
Noćima bi se iz šume čulo šaptanje, jezivi glasovi koji su mamili nesretnike u mrak. Onaj tko bi nestao, nikada se nije vratio. Pričalo se da Sjenka ne pije krv, niti jede meso kao obične zvijeri—već se hrani ljudskim dušama.
Kažu da je imala moć da uhvati dušu prije nego što napusti tijelo. Čim bi nesretnik izdahnuo, ona bi otvorila svoja siva, bezdana usta i udisala njegov posljednji dah, kradući sve što je on ikada bio. Tako je ostajala vječno mlada, dok su njene žrtve ostajale tek prazne, sasušene ljušture.
Jedne noći, mladić po imenu Luka odlučio je stati na kraj Sjenkinoj vladavini straha. Opremljen svetim amuletom i oštricom blagoslovljenom od strane starog svećenika, krenuo je prema njenoj kolibi duboko u šumi. No, kada je stigao, nije našao ruševnu kućicu kakvu su mu opisivali seljani, već veličanstvenu kamenu građevinu, prekrivenu vinovom lozom i crnim ružama.
Vrata su bila odškrinuta, kao da ga pozivaju unutra. Luka je ušao i našao Sjenku kako ga čeka, sjedeći na tronu od kostiju. „Došao si da me ubiješ?” upitala je glasom koji je bio istovremeno mlad i star.
Luka je izvukao svoju oštricu i jurnuo naprijed, ali prije nego što ju je mogao dotaknuti, Sjenka je puhnula u njegovom pravcu. Njegovo tijelo se sledilo, a duša mu je počela titrati izvan njega, povlačena nevidljivom silom.
No, u tom trenutku, amulet je zasjao. Svjetlost je obavila Luku, a Senka je vrisnula, povlačeći se od svetog sjaja. Po prvi put u stoljećima, osjetila je strah. Luka je iskoristio priliku i zario blagoslovljenu oštricu pravo u njeno srce.
Sjenka je kriknula dok se njeno tijelo počelo raspadati u prah, a stotine duša koje je ukrala oslobođene su u noć. Šuma je odahnula, a selo je konačno bilo sigurno.
Ali, kako legenda kaže, oni koji pažljivo slušaju vjetar u kasnim satima, još uvijek mogu čuti Sjenkin šapat, tražeći novu žrtvu…
Primjedbe
Objavi komentar