Evo jedne jezive priče inspirirane napuštenim umobolnicama i opsjednutim pacijentima:
---
**LUDNICA SVETE MARIJE**
Duboko u šumi, daleko od pogleda radoznalih prolaznika, stajala je stara umobolnica Svete Marije. Napuštena decenijama, njezine zidine skrivale su mračne tajne – priče o pacijentima koji su nestajali, eksperimentima koji su pošli po zlu i nečemu daleko gorem…
Prije mnogo godina, liječnici su provodili bizarne metode liječenja – elektrošokove, lobotomije i izolacije u tami. Jedan pacijent, mladić po imenu Andrej, bio je posebno problematičan. Tvrdio je da ga nešto promatra iz sjena. No, doktori su mislili da su to halucinacije. Sve dok jedne noći nije nestao iz svoje ćelije. Vrata su bila zaključana iznutra. Prozor nije bio razbijen. Samo jezivi tragovi noktiju na zidovima – kao da je pokušao pobjeći od nečega što nije vidljivo ljudskom oku.
Godinama kasnije, avanturisti su se usuđivali kročiti u ruševine bolnice. Neki su čuli šapat u hodnicima. Drugi su vidjeli sjene kako se pomiču bez izvora svjetlosti. Najgore je bilo kada bi se vrata zatvorila sama od sebe, a hladnoća obavila zrak poput smrtonosnog zagrljaja.
Jedne večeri, grupa istraživača paranormalnog odlučila je prenoćiti unutra. Postavili su kamere, snimače zvuka i krenuli istraživati. Oko ponoći čuli su kako se vrata čelije broj 13 sama otvaraju. Kroz hodnik se širio vonj spaljene kože. Kad su pogledali kroz objektiv kamere, vidjeli su nešto što nisu mogli objasniti – iz zida je izvirala ruka, tanki prsti su se pružali prema njima, a ispod noktiju se nalazila sasušena krv.
U panici su pobjegli, ali nisu svi izašli iz bolnice. Jedan od njih, Ivan, nestao je baš kao i Andrej. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno, ali kamera koju su kasnije pregledali snimila je nešto jezivo – njegova silueta stajala je u mraku, nepomična, a iza njega se naziralo lice puno praznih očiju koje su zurile u kameru.
Bolnica Svete Marije i danas stoji, obrasla bršljanom i prekrivena tajnama. No, oni koji prolaze noću tvrde da se iznutra čuju krici. I ponekad, ako pažljivo slušate, možete čuti zvuk noktiju kako grebu po zidu – kao da netko, zarobljen između svijeta živih i mrtvih, očajnički pokušava pobjeći…
Primjedbe
Objavi komentar