### **Opsjednuta crna mačka**
U malom selu na rubu guste šume, gdje su se magle vukle među starim hrastovima, živjela je starica Mara. Mještani su je izbjegavali, šapćući kako se bavi mračnim silama. Nije ih zanimala istina – Mara je bila samo usamljena žena koja je voljela biljke, kišne dane i svoju crnu mačku, Noć.
Noć je bila neobična. Njene žute oči sjale su i u tami, a njeno prisustvo izazivalo je nelagodu. Djeca su govorila da je vidjela kako nestaje u sjeni i pojavljuje se na drugom mjestu, kao da ne hoda – već lebdi.
Jedne jeseni, Mara je preminula. Njena kuća ostala je pusta, ali Noć nije nestala. Naprotiv, mačka se počela pojavljivati ispred kuća mještana, sjedeći nepomično i gledajući kroz prozore. Oni koji su ignorisali njen pogled doživjeli su nesreće – stakla su pucala, svijeće su se gasile same od sebe, a djeca su se budila vrišteći iz košmara.
Mještani su odlučili uhvatiti Noć i otjerati je iz sela. Okružili su je jedne noći, ali taman kad su pokušali da je uhvate, mačka je podigla glavu i iz grla joj se začuo zvuk koji nije bio nalik mačjem. Bio je to prodoran, jezivi šapat, kao da stotinu glasova govori istovremeno.
Selo je bilo prestravljeno. Noć je nestala u sjeni i više je nikada nisu vidjeli. Ali i danas, kada padne magla i mjesec zasja punim sjajem, ljudi kažu da se u daljini čuje šapat i da, ako se dovoljno dugo zagledate u mrak, dvije žute oči bljesnu poput plamena.
Neki kažu da je to samo priča. Drugi tvrde da su je vidjeli. A vi? Ako ugledate crnu mačku kako vas posmatra kroz prozor… možda je bolje da ne skrećete pogled.
Primjedbe
Objavi komentar